bikia
Jump to navigation
Jump to search
Old Swedish[edit]
Etymology[edit]
From Old Norse bikkja, from Proto-Germanic *bikjǭ.
Noun[edit]
bikia f
Declension[edit]
Declension of bikia (on-stem)
singular | plural | |||
---|---|---|---|---|
indefinite | definite | indefinite | definite | |
nominative | bikia | bikian | bikiu(r), -o(r) | bikiuna(r), -ona(r) |
accusative | bikiu, -o | bikiuna, -ona | bikiu(r), -o(r) | bikiuna(r), -ona(r) |
dative | bikiu, -o | bikiunni, -onne | bikium, -om | bikiumin, -omen |
genitive | bikiu, -o | bikiunna(r), -onna(r) | bikna | biknanna |
Descendants[edit]
- Swedish: bycka