iskupiti

Serbo-Croatian

Etymology 1

Borrowed from Old Church Slavonic искоупити (iskupiti). By surface analysis, iz- +‎ kúpiti.

Pronunciation

• IPA^(key): /iskǔːpiti/
• Hyphenation: is‧ku‧pi‧ti

Verb

iskúpiti pf (Cyrillic spelling иску́пити)

1. (transitive) to ransom, to buy out, to redeem
2. (reflexive) to atone for something one has done, to redeem oneself
3. (reflexive, Christianity) to receive forgiveness for one’s sins, to be redeemed

Conjugation

Conjugation of iskupiti

Infinitive: iskupiti		Present verbal adverb: —		Past verbal adverb: ìskūpīvši		Verbal noun: —
Number		Singular			Plural
Person		1st	2nd	3rd	1st	2nd	3rd
Verbal forms		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Present		ìskūpīm	iskupiš	iskupi	iskupimo	iskupite	iskupe
Future	Future I	iskupit ću1 iskupiću	iskupit ćeš1 iskupićeš	iskupit će1 iskupiće	iskupit ćemo1 iskupićemo	iskupit ćete1 iskupićete	iskupit će1 iskupiće
	Future II	bȕdēm iskupio2	bȕdēš iskupio2	bȕdē iskupio2	bȕdēmo iskupili2	bȕdēte iskupili2	bȕdū iskupili2
Past	Perfect	iskupio sam2	iskupio si2	iskupio je2	iskupili smo2	iskupili ste2	iskupili su2
	Pluperfect3	bȉo sam iskupio2	bȉo si iskupio2	bȉo je iskupio2	bíli smo iskupili2	bíli ste iskupili2	bíli su iskupili2
	Aorist	iskupih	iskupi	iskupi	iskupismo	iskupiste	iskupiše
Conditional I		iskupio bih2	iskupio bi2	iskupio bi2	iskupili bismo2	iskupili biste2	iskupili bi2
Conditional II4		bȉo bih iskupio2	bȉo bi iskupio2	bȉo bi iskupio2	bíli bismo iskupili2	bíli biste iskupili2	bíli bi iskupili2
Imperative		—	iskupi	—	iskupimo	iskupite	—
Active past participle		iskupio m / iskupila f / iskupilo n			iskupili m / iskupile f / iskupila n
Passive past participle		ìskūpljen m / iskupljena f / iskupljeno n			iskupljeni m / iskupljene f / iskupljena n
1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3   Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. 4   Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.   *Note: The aorist and imperfect were not present in, or have nowadays fallen into disuse in, many dialects and therefore they are routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech.

References

• “iskupiti” in Hrvatski jezični portal
• Pero Budmani, editor (1887-1891), “iskúpiti”, in Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika‎^[1] (in Serbo-Croatian), volume 3, Zagreb: JAZU, page 905

Etymology 2

iz- +‎ kȕpiti.

Pronunciation

• IPA^(key): /ǐskupiti/
• Hyphenation: is‧ku‧pi‧ti

Verb

ìskupiti pf (Cyrillic spelling ѝскупити)

1. (transitive) to gather, to collect [since the 16th century]
   • a. 1823, “Banović Strainja”, in Vuk Stefanović Karadžić, editor, Narodne srpske pjesme‎^[2], volume 2, Leipzig: Breitkopf & Härtel, published 1823, page 120:

     Што је земље те облада царе,
     Сву је Турску силу подигао,
     У Косово поље искупио, […]

     Što je zemlje te oblada care,
     Svu je Tursku silu podigao,
     U Kosovo polje iskupio, […]

     As for the lands that the emperor has conquered,
     he raised their entire Turkish force,
     gathered them in Kosovo Field, […]

2. (reflexive) to gather together, to assemble

Conjugation

Conjugation of iskupiti

Infinitive: iskupiti		Present verbal adverb: iskupeći		Past verbal adverb: —		Verbal noun: iskupljenje
Number		Singular			Plural
Person		1st	2nd	3rd	1st	2nd	3rd
Verbal forms		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Present		iskupim	iskupiš	iskupi	iskupimo	iskupite	iskupe
Future	Future I	iskupit ću1 iskupiću	iskupit ćeš1 iskupićeš	iskupit će1 iskupiće	iskupit ćemo1 iskupićemo	iskupit ćete1 iskupićete	iskupit će1 iskupiće
	Future II	bȕdēm iskupio2	bȕdēš iskupio2	bȕdē iskupio2	bȕdēmo iskupili2	bȕdēte iskupili2	bȕdū iskupili2
Past	Perfect	iskupio sam2	iskupio si2	iskupio je2	iskupili smo2	iskupili ste2	iskupili su2
	Pluperfect3	bȉo sam iskupio2	bȉo si iskupio2	bȉo je iskupio2	bíli smo iskupili2	bíli ste iskupili2	bíli su iskupili2
	Imperfect	iskupljah	iskupljaše	iskupljaše	iskupljasmo	iskupljaste	iskupljahu
Conditional I		iskupio bih2	iskupio bi2	iskupio bi2	iskupili bismo2	iskupili biste2	iskupili bi2
Conditional II4		bȉo bih iskupio2	bȉo bi iskupio2	bȉo bi iskupio2	bíli bismo iskupili2	bíli biste iskupili2	bíli bi iskupili2
Imperative		—	iskupi	—	iskupimo	iskupite	—
Active past participle		iskupio m / iskupila f / iskupilo n			iskupili m / iskupile f / iskupila n
Passive past participle		iskupljen m / iskupljena f / iskupljeno n			iskupljeni m / iskupljene f / iskupljena n
1   Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2   For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3   Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. 4   Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.   *Note: The aorist and imperfect were not present in, or have nowadays fallen into disuse in, many dialects and therefore they are routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech.

References

• “iskupiti” in Hrvatski jezični portal
• Pero Budmani, editor (1887-1891), “ìskupiti”, in Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika‎^[3] (in Serbo-Croatian), volume 3, Zagreb: JAZU, page 906